ttmtvju
http://w
Likovna umjetnica Renata Mašanović Rijavec nedavno se prvi put predstavila podgoričkoj likovnoj publici izložbom u galeriji „Centar“. Autorkin keramički svijet nazvan „Patria“ pruža nesvakidašnji uvid u simboliku dijaloga koji čovijek vodi kako sa savremenošću, tako i sa davno prošlim epohama. Na izložbi su predstavljeni keramički radovi podijeljeni u tri vrste: industrijska, uniktana i posudna keramika sa aplikacijama i skulpturalnim djelovima.
Renata Mašanović Rijavec je rođena 1970. godine u Zemunu, SFRJ. Diplomirala je na FPUD u Beogradu, odsjek keramika i staklo, u klasi prof. Mirjane Isaković. U periodu od 1992-1994. privremeno prekida studije. Živi u Sloveniji i učestvuje u više multimedijalnih projekata: grupa „Labartorija P“ iz Trsta, T-shirt epidemija; projekat „Urbanarije“, instalacije KUD „Franc Prešern“, Ljubljana, Utreht; Forbbiden Fruits Of Civil Society Festival ’94-Art Expo, Utreht, Ljubljana, Berlin (skulpture)… Od 1995. godine članica je multimedijalne grupe ŠUK Stampedo. Samostalno je izlagala u Beogradu, Ulcinju, Beratu (Albanija), Baru, Kotoru, a izlagala je na brojnim kolektivnim izložbama keramike. Od 1997. godine živi u Ulcinju. Osnovala je Likovnu radionicu za djecu iz Ulcinja sa slikarkom Vahidom Hasanagić Nimanbegu. Od 2007. godine sa Udruženjem likovnih umjetnika Ulcinja izlagala slike i skulpture (Ulcinj, Podgorica, Tuzi, Beč). Članica je ULUPUDS-a i ULUCG-a. Samostalna je umjetnica od 2002. godine. Bavi se utilitarnom keramikom i keramičkom skulpturom, slikanjem, ilustracijom.
ww.pobjeda.me/rubrika/kultura/likovnaumjetnost/page/12/
Renata Mašanović Rijavec: Bez etiketiranja, dajmo šansu keramici
Polomljena cigla na podu galerije je proizvod umjetničkog promišljanja, a na gradilištu arčenje građevinskog materijala. U umjetnosti je sve dozvoljeno i stvar je „okruglog stola“, a ne stvarnih podjela. U ordinarnom životu ili umjetnosti ja vidim podjelu samo na bogate i siromašne
Razgovarala: Adrijana Đorojević
Likovna umjetnica Renata Mašanović Rijavec nedavno se prvi put predstavila podgoričkoj likovnoj publici izložbom u galeriji „Centar“. Autorkin keramički svijet nazvan „Patria“ pruža nesvakidašnji uvid u simboliku dijaloga koji čovijek vodi kako sa savremenošću, tako i sa davno prošlim epohama. Na izložbi su predstavljeni keramički radovi podijeljeni u tri vrste: industrijska, uniktana i posudna keramika sa aplikacijama i skulpturalnim djelovima.
Otvarajući izložbu književnik Andrej Nikolaidis je ocijenio da Renata „stvara autentičnu umjetnost i to radi u formi koja je gotovo zaboravljena, a koja zahtijeva umjetničku tehniku i majstorstvo“. Za Pobjedu, Mašanović Rijavec govori o motivima svojih keramičkih radova, stvaralačkom procesu, položaju likovnog umjetnika koji se bavim ovom granom umjetnosti…
U fokusu Vašeg interesovanja je, između ostalog, ljudska figura. Da li Vam je primarni cilj da prikažete spoljnu dimenziju tijela slijedeći estetski obrazac lijepo/ružno, ili pak preko njega ukazujete na čovjekovu unutrašnju duhovnu dinamiku?
-Stvaram likove u grupama koje se kompoziciono mogu menjati. Grimasa i govor tela daju odgovor o stanju ili karakteru. S obzirom da svako od nas ima različito viđenje svega što je ovozemaljsko tako na moje figure publika različito reaguje. Ono što ja vidim kao osmeh neko tumači kao izraz bola. Ideja je u reakciji, učestvovanju i deljenju.
Čest motiv na Vašim radovima je riba, koja je ne rijetko u „zagrljaju“ sa čovjekom. Kako biste nam približili Vaše viđenje susreta ova dva simbola?
-Moje ribe su uznemirene, imaju glas i govore. Da li je potrebno da prevedem šta nam poručuju? Simbol ribe je star skoro koliko i zanat kojim se bavim, različite kulture slična tumačenja. Sama forma ribe je ovalna i napeta, zahvalana za izvođenje keramičkim tehnikama.
Raširena su mišljenja po kojima keramika u većoj mjeri spada u dekorativnu umjetnost, nego li u domen skulpture. Kako gledate na takvu podjelu, nastalu potrebom savremenog čovjeka za kategorizacijom?
-Generalno postoji podela na likovne i likovno primenjene umetnosti uključujuči i dizajn. Zbog široke upotrebne vrednosti keramiku bije glas manje vredne u odnosu na druge tradicionalne vajarske discipline. Keramika je tehnološki privlačna za nova viđenja koja nisu moguća, recimo u kamenu, metalu ili na platnu. Ko bi se usudio da kaže da je keramika Miroa ili Pikasa dekorativna umetnost? Polomljena cigla na podu galerije je proizvod umetničkog promišljanja, a na gradilištu arčenje građevinskog materijala. U umetnosti je sve dozvoljeno i stvar je „okruglog stola“, a ne stvarnih podela. U ordinarnom životu ili umetnosti ja vidim podelu samo na bogate i siromašne.
Kako teče vaš stvaralački proces? Koje materijale najčešće koristite prilikom izrade radova?
-Oblikovanje keramike je multidisciplinaran proces. Glinu koja je tehnološki prerađena vrtim na grnčarskom točku, zatim krojim, lepim, gnječim, oduzimam, dodajem, grebem, glačam, engobiram (keramičke boje i kaolin), crtam, islikavam i ostavljam da se suši. Potom biskvitiranje (850*C), patiniranje (oksidi mangana, bakra…) i završno paljenje na 1100*C. Kako nemate kontrolu nad onim što se dešava u peći nakon svega sledi iznenađenje, a ponekad razočarenje.
Po ocjenama kritike Vaša djela „trče, šutiraju, poskakuju… one vas, naprosto, tjeraju da ih pomjerate i nanovo postavljate i kroz permanentnu igru premještanja udijevate im novi smisao“. Kako biste ih Vi opisali?
-U današnje vreme opšte prenatrpanosti i zasičenosti moje posude su panične, a možda brže i jače.
Diplomirali ste na FPUD u Beogradu, odsjek keramika i staklo. Smatrate li da je na ovim prostorima keramika kao poseban likovni izražajni medij zapostavljena, kako od strane umjetnika tako i kod stručne javnosti?
-Tranzicija je upropastila Montexovu fabriku keramike kao i pokušaj transponovanja dela velikih cnogorskih umetnika. Najbolji crnogorski keramičar, Dragoljub Adžić, već četrdeset godina živi i radi u Novom Sadu. U keramo-skulpturama ovog umjetnika mogli su da uživaju Cetinjani davnih sedamdesetih. Od tada je keramika sporadična pojava na crnogorskoj likovnoj sceni. Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju ima tehničke uslove za izučavanje osnova keramike i stručnog saradnika, koliko znam, ali gde je zapelo, pa rezultata nema to ne znam. Terakota je domet za izražavanja umetnika u trećoj dimenziji. Kako ove likovno-primenjene discipline nema dovoljno na terenu nema ni mnogo komentatora. Crna Gora ima keramičare, poslednjih godina ih je sve više, samouke zanatlije, amatere, hobiste, neki su pravi majstori zanata. Bez etiketiranja dajmo im šansu da afirmišu keramiku u Crnoj Gori.
Postoji li interesovanje mlađe generacije za ovu granu umjetnosti? Šta biste savjetovali onima koji planiraju da vrijeme posvete keramici?
-Sve generacije pokazuju intresovanje za keramiku. Naravno, oni koji poseduju likovne veštine ili obrazovanje otkrivaju nove umetničke dimenzije. U Likovnoj radionici za djecu u Ulcinju gdje već osam godina radim sa decom različitog uzrasta časovi keramike su najpopularniji. Za njih je to kao igra u blatu koje im je zabranjeno, a za mene su njihovi proizvodi svetlo na likovnom horizontu. Ko planira da se posveti keramici onda neka se posveti keramici. Nije lako zasnovati radionicu za keramiku, ali važno je početi i raditi, učiti, eksperimentisati, uživati.
Portret umjetnice
Renata Mašanović Rijavec je rođena 1970. godine u Zemunu, SFRJ. Diplomirala je na FPUD u Beogradu, odsjek keramika i staklo, u klasi prof. Mirjane Isaković. U periodu od 1992-1994. privremeno prekida studije. Živi u Sloveniji i učestvuje u više multimedijalnih projekata: grupa „Labartorija P“ iz Trsta, T-shirt epidemija; projekat „Urbanarije“, instalacije KUD „Franc Prešern“, Ljubljana, Utreht; Forbbiden Fruits Of Civil Society Festival ’94-Art Expo, Utreht, Ljubljana, Berlin (skulpture)… Od 1995. godine članica je multimedijalne grupe ŠUK Stampedo. Samostalno je izlagala u Beogradu, Ulcinju, Beratu (Albanija), Baru, Kotoru, a izlagala je na brojnim kolektivnim izložbama keramike. Od 1997. godine živi u Ulcinju. Osnovala je Likovnu radionicu za djecu iz Ulcinja sa slikarkom Vahidom Hasanagić Nimanbegu. Od 2007. godine sa Udruženjem likovnih umjetnika Ulcinja izlagala slike i skulpture (Ulcinj, Podgorica, Tuzi, Beč). Članica je ULUPUDS-a i ULUCG-a. Samostalna je umjetnica od 2002. godine. Bavi se utilitarnom keramikom i keramičkom skulpturom, slikanjem, ilustracijom.
Živim od profesije koju volim
Kakav je položaj likovnog umjetnika koji se bavi keramikom u svijetu, a kakav u našoj zemlji?
-Keramikom se bavim aktivno od 1996. godine, deset godina imam svoju radionicu u Ulcinju, takođe status samostalne umetnice koji dodeljuje Ministarstvo kulture Crne Gore. To je dobro i tu prestaje sličnost sa svetom. Keramičke materijale i alate morate da uvozite sami, što u velikoj meri poskupljuje vaš proizvod, a pri distribuciji ste ograničeni na male formate jer malobrojni galeristi manipulišu sa vama i vašim radom. Publika? Kolekcionari? Zapravo ne želim da kukam jer imam privilegiju da živim od profesije koju volim. Da nema turističke sezone kada se pojavljuju ljubitelji čistog mora, vazduha, prirode i keramike verovatno bi imala neki drugi životni stil.
Коментари
Постави коментар