Danas, na redovnom kruzingu po netu srela sam samu sebe. Baš sam se obradovala samoj sebi ,jer ima dana , godina da susret sa samom sobom i u ogledalu me ostavlja ravnodušnom. Čuj glasa vidi stasa, a delo.Pade mi napamet da nisam ništa o tome bložgovala i da sam potpuno zaboravila gde sam bila i šta sam radila par godina unazad ,i postavih sebi pitanje, kako to da nisam sada na simpozijumu skulpture u Turskoj ili Egipatu. Nisam , zbog prioriteta i po tom pitanju se uopšte ne opuštam.Zna se šta su prioriteti.
Коментари
Постави коментар