Nakon, ljubaznosti, interesovanja, posećenosti, dobrog raspoloženja i kao sve je prošlo u najboljem redu, kraj večeri sam dočekala u sendviču predstavnika dva različita nacionalna vjeća , gutajući crni rizot.
Spektakularan crni rizot, sve ostalo možda jedan dan apdejtujem.
Za mene novo pakovanje albanskog brendiranog duvana,znalci kažu da je nekad pakovanje bilo zelene boje, ali se aroma nije promenila.Sa znalcima se slažem u sledećem, aroma se može uporediti sa senom na kojem su prenoćile ovce.Volim ekološki bio- duvan sa organskih plantaža kraj etno sela i urbannog grada.Pakovanje ozbiljno popaljivo,boja i ilustracija ,bukvalno, bez čitulja, hartija i plastika proštepani koncem, retro.Vele još da se sadila i Virđinija, tamni Tarabosh .Za tu tisućljetnu tradiciju , od Kolumba, ne znam, ali ono što se od te sorte može dobiti u mom kraju je kao da se dimite na upaljenim prvomajskim automobilskim gumama u Baru.Pakovanje , sa zip-zap , neuništivo.Evropska mešavina sa Burley duvanom i ukusom suvih šljiva pri inhaliranju se lepi za nepce. Dakle ,ja sam za onu staru, jedi , pij , puši , pasi ono iz svog dvorišta ili bar komšiluka, duvan iz ulcinjske krajine,Skadarsko jezero nasuprot planini Taraboš.Eh, miris poljskog cveća.Tu smo, samo...
Коментари
Постави коментар